Rijeka ima onu sretnu geografiju: More vam je pred nosom, a ribarnica – “trbuh grada” – na par koraka od Mornara. Ako ste domaći, vjerojatno imate “svoj” štand i “svog” prodavača. Ako ste gost, dobra vijest glasi: svježina se može naučiti čitati u nekoliko poteza. Prvi pogled ide prema očima. Bistre su, blago izbočene, bez mliječnog vela? To je znak da je riba nedavno izvučena iz mora. Mutne, upale, “umorne” oči govore da je vrijeme prošlo.

Drugi kontrolni punkt su škrge. Ne treba ih se bojati dodirnuti: svijetlocrvene i vlažne znače svježinu; smećkaste ili ljepljive – preskočite. Treće je miris. More miriše čisto, neće vas “udariti”. Težak, ustajao miris dobar je razlog da promijenite plan. Kod bijele ribe pritisnite jagodicom file: elastično meso vratit će se u prvotni oblik. Plava riba (srdela, skuša) treba imati sjajnu kožu i čvrstu teksturu.

Školjke su posebna priča: dagnje i brbatice trebaju biti zatvorene ili se zatvoriti na kucanje o drugu školjku. Otvorene, koje se ne zatvaraju, ostavite ribaru. Za sirove školjke pitajte za porijeklo i svjedodžbu o zdravstvenoj ispravnosti – nije birokracija, nego vaša sigurnost. Kod hobotnice gledajte boju (ne smije biti siva i suha), a kod liganja prozirnost i čvrstoću.

Sezona je vaš saveznik. Na Kvarneru ćete ljeti naći obilje plave ribe, a prijelazna razdoblja donose najbolje juhe i brudete. Nije sramota pitati prodavača što je “danas najbolje” – dobit ćete kraći put do dobrog ručka. Ako kupujete za isti dan, tražite minimalnu obradu: očistiti i na led. Kod kuće držite u najhladnijem dijelu hladnjaka i pripremite što prije.

Za brzinsku pripremu vrijede dva principa: vruće i kratko. Riba voli jaku vatru i mir u tavi. Sol i limun dodajte na kraju, da ne vadite sok iz mesa prerano. Ako ne želite kuhati, Rijeka ima prečac: sjednite na Rivi Boduli i naručite ono što je te jutro stiglo s ribarnice – lokalci znaju zašto. (Mornar je na Riva Boduli 5b i dnevnu ponudu usklađuje s ulovom.)