Rijeka se najbolje upoznaje nogama. Krenete s Korza, prođete pored starih zgrada s visokim prizemljima i izloga koji nose tragove različitih vremena, i za desetak minuta ste na tržnici. Tamo se grad skuplja ujutro: povrće iz zaleđa, sir, med, i – najvažnije – ribarnica. Zastanite kod štandova koji mirišu na more; promatrajte kako lokalci u dvije rečenice obave kupnju i odluku za ručak. To je mala škola povjerenja i rutine.

Od ribarnice do Rive Boduli nekoliko je koraka. Tamo se “kuhinja” grada nastavlja na ulicu: barke, automobili, ljudi koji nose vrećice i nezaobilazni ručak u nekom od bistroa. Mornar je u toj slagalici onaj komad koji spaja: čujete britvu koja struže riblju kožu na roštilju, konobara kako nabraja što je došlo to jutro, i tri jezika za susjednim stolom. Na terasi se gleda i kuša; iznutra, pod svodom, miriše malo drugačije – toplije.

Ako imate sat i pol, dovoljno je za pravu marendu: juha, buzara ili tanjur pljukanaca, čaša vina i espresso za kraj. Ako imate dulje, uzmite riblju platu i dijelite. Ritam poslužuje živu gastronomiju: ne očekujte “fine dining” scenu; očekujte tanjure koji traže kruh i ne plaše se začina. Ako je gužva, prihvatite je kao dio doživljaja – Rijeka živi izvan sezone i to se osjeti.

Za goste koji istražuju grad, dobra ideja je spojiti posjet modernim muzejima i starim halama s pauzom za jelo. Rijeka nije razmetljiva; daje vam ono što jest, bez poliranja. U toj iskrenosti hrana osobito sjaji: srdele, dagnje, juhe, ribe s gradela. A kad završite, ostanite još nekoliko minuta, promatrajte ulicu, zapišite što ćete sutra probati s tržnice. Vjerojatno ćete se zateći kako pravite mali “kvarnerski kalendar” u glavi: što dolazi, kad dolazi i gdje ga jesti.